Logo bs.ideas-recipes.com

Jednostavan trik za kuvanje mnogo bolje riže (i ne, It’s ne pere)

Jednostavan trik za kuvanje mnogo bolje riže (i ne, It’s ne pere)
Jednostavan trik za kuvanje mnogo bolje riže (i ne, It’s ne pere)
Anonim

Baš kao i tjestenina, uvijek imam pri ruci vrećicu pirinča. Kada ne mogu da se setim ničega drugog za večeru, bacam lonac pirinča i nadam se da će inspiracija doći za preostalu polovinu obroka dok preturam po frižideru. Savršen je kanal za sos, pečeno povrće i/ili začinjenu konzervu pasulja. Imao sam mnogo noći s pirinčem, začinjenim crnim pasuljem i piletinom s limunom i biberom. To je uobičajeni obrok kada mi se baš i ne da kuhati - ili barem da puno razmišljam o kuhanju. To je jednostavno stanje pripravnosti, koje ide uz gotovo svaki profil okusa. U roku od 20 minuta, (ili 40 minuta za smeđi pirinač), imam lepršavu posudu neverovatno raznovrsne, skrobne dobrote. Ako se osjećam kreativno, ubacit ću malo sjeckanog mladog luka ili mljevenog bijelog luka i možda umiješati kokosovo mlijeko ili pileći temeljac umjesto pola vode.

Uz to, u cijelom svom kuhanju pirinča, otkrio sam da jedan poseban (i super jednostavan) trik daje daleko mirisniji i ukusniji lonac pirinča - bez upotrebe ikakvih dodatnih sastojaka. Obično prokuvate lonac vode, posolite je, a zatim dodate pirinač, zar ne? OK, počinjem proces malo unazad i prvo skuvam pirinač na ulju pre nego što dotakne vodu. Pozajmio sam ovu tehniku kuvanja od pilafa od pirinča, stila pirinča kuvanog u začinjenoj čorbi, i primenio je na svoj uobičajeni, svakodnevni beli pirinač… i to je napravilo veliku razliku. Pilav od riže tradicionalno poziva da se pirinač zapeče ili tostira u masnoći od kuhanja prije dodavanja vode ili čorbe. Tostiranje pirinča dok ne porumeni daje mu nevjerovatno bogat i orašasti okus. I bonus, kada dodate tečnost za kuvanje, ona brže proključa jer je pirinač već vruć.

Volim da se poigravam sa uljima koja imaju različite profile ukusa, kao što je susamovo ili kokosovo ulje, kako bih dodao još veći karakter tostiranom pirinču. Za otprilike 1 šolju pirinča (na 2 šolje tečnosti), trebaće vam otprilike jedna kašika maslinovog ulja, kokosovog ulja, ulja avokada ili ulja sezama. Zagrijte ulje po izboru na srednje jakoj vatri, a zatim dodajte pirinač i krenite na tostiranje. Aroma prženog pirinča uskoro će ispuniti vašu kuhinju i vidjet ćete kako se boja mijenja, a u tom trenutku znate da je vrijeme za tečnost. Umiješajte vodu (ili drugu tekućinu za kuhanje), zajedno sa solju i malo putera za dodatno bogatstvo. Kada smjesa počne da ključa, poklopite lonac i uključite vatru na tihu vatru. Čekam otprilike punih 20 minuta da provjerim svoj (bijeli) pirinač i pokušavam da ga ne uznemiravam ni po koju cijenu. Kada otvorite lonac previše puta ili prerano, sva vaša dragocena para koja skuva pirinač do pahuljastog savršenstva pobegne (potrebna nam je sva para, ljudi). Ako neka zrna nisu u potpunosti skuvana, jednostavno dolijem lonac još malo vode, poklopim i isključim vatru da para dovrši kuhanje pirinča. (Isključivanjem vatre sprečava se da pirinač zapeče do dna lonca kada mu treba još samo nekoliko minuta da se kuva na pari.)

Sada imate lonac bogatog ukusa, veličanstveno isprepletenog pirinča… to je prazno platno za kreativnost. Začinite ga koricom limuna, limete ili narandže i dok ste već kod toga, ubacite malo sušenog bilja. Volim koristiti sušeno bilje kao što su majčina dušica, origano, žalfija i ruzmarin jer ove jake arome oslobađaju ulja i okus kada se pomiješaju sa vrućom rižom. Takođe se ne protivim savijanju svežeg paradajza na kockice u zavisnosti od toga sa čime je namenjen moj pirinač. Naime, pirinač, iako često podcijenjen, vrijedi se malo zabaviti. I započnite svoj sljedeći pot na desnoj nozi-tj. tostiranje nekuhanih žitarica kako bi se oslobodio njihov puni potencijal okusa-je najbolje mjesto za početak.

Preporučuje se: